Kad bi Barcelona bila žena, ona bi bila djevojka u ranim dvadesetima, prepuna života i energije, voljela bi plesati, “ir de copas” i nikad rano ne ustajati.
Kad se u posljednje vrijeme sjetim svog najdražeg grada, Barcelone, u ušima mi odzvanja zvuk naslovne pjesme iz filma “Vicky Cristina Barcelona” (Giulia & los Tellarini), koja me podsjeća na sve ono što
Barcelona uistinu jest: tajanstvena, nepoznata, ekstrovertna, šarena poput leptira... “Barcelona te estás equivocando, no puedes seguir inventando, que el mundo sea otra cosa y volar como mariposa.”
Barcelona je grad koji osvaja svojom spontanošću, razigranošću, lepršavošću i dobrom životnom energijom.
Kad bi Barcelona bila žena, ona bi bila djevojka u ranim dvadesetima, prepuna života i energije, voljela bi plesati, “ir de copas” i nikad rano ne ustajati. A, ujutro, nakon izlaska iz jednog od bezbroj klubova koji krase Barcelonin noćni život, uživala bi u okusu “churros con chocolate” (uštipaka umočenih u čokoladu).
Voljela bi
šetnje Barcelonetom, kupovine namirnica za nedjeljnu „paellu” u La Boquerii. Ona bi se oblačila trendi - hipijevski, onako kako se baš u Barceloni oblače. Na ulicama Barcelone nećete često vidjeti marke poput Prade, Guccia, Chanela - osim u veoma luksuznim kvartovima, restoranima i hotelima. Na
ulicama Ramble, Barria Gotica, Borna, Eixamplea djevojke se oblače u jednostavne, moderne odjevne kombinacije nepretencioznog urbanog stila.
Da je Barcelona žena, ona bi bila nalik jednom od likova iz stripova Jordia Labande, a imala bi sličnosti i s likovima iz Almodovarovih filmskih remekdjela. Ona bi bila „cool”, kozmopolita, pričala bi katalonski,
voljela bi jesti u restoranima u Bornu i Ravalu. Omiljeni restorani bili bi joj Rita Rouge i Rita Blue, jer ona obožava “fusion” kuhinju, koktele i terase prepune „šarenih” likova.
A, navečer bi se voljela isplesati u
klubu La Paloma uz zvukove indie i electro glazbe...
Ona bi obožavala gužvu na Rambli, svakog dana i noći u godini. I voljela bi kupovati cvijeće na jednom od bezbroj štandova u najmnogoljudnijoj ulici na svijetu.
Nedjeljom bi šetala Barriom Goticom i sa svojim bi odabranikom uživala u najboljoj toploj čokoladi u Barceloni, u romantičnoj ulici Petrixol, u restoranu La Pallaresa. A, nakon toga bi se prošetali do Plaza del Pi i u suncem obasjanom popodnevu promatrali slučajne prolaznike, turiste, boeme.
A, ponekad bi u društvu svojih prijatelja otišla pogledati
utakmicu Barçe na Camp Nou, jer posjet tom čuvenom stadionu zasigurno je jedan od obaveznih rituala svih stanovnika Barcelone. Kako bi navijači rekli „Barça - Més que un club“ (Barça - Više od kluba!).
FC Barcelona se živi, nogomet je dio svačijeg života, ni u jednom gradu na svijetu nogometni klub nije toliko utkan u život njihovih stanovnika. Sjetimo se samo 2009. godine kada je u Barceloni oboren rekordni
baby boom, devet mjeseci nakon što je Barcelona bila pobjednik španjolskog prvenstva, a nakon toga osvojila i Ligu prvaka.
Da je Barcelona žena,
omiljeno jelo bi joj bio “pernil iberic amb pà tomaquet”, “paella”, a desert “crema catalana”. Da je Barcelona žena, ona bi uvijek živjela u tom gradu u kojem se susreću more i rijeka, planine i nizina, povijest i sadašnjost... Grad u kojem se živi punim plućima.
Izvor: Atlas magazin, br. 2, prosinac 2010.
