Detoksikacijska dijeta treba se zasnivati na sezonskim namirnicama, poželjno onima koje su karakteristične za podneblje u kojem živite.
Osnovu prehrane trebalo bi činiti voće i povrće. Od voća, prednost valja dati jabukama, kruškama te grejpu. Ovo voće bogato je pektinom, prehrambenim vlaknom topljivim u vodi, koji se pokazao kao sredstvo za blago sniženje razine kolesterola u krvi. Također, konzumacija namirnica koje sadrže vlakna rezultira dužim osjećajem sitosti. Grejp ima blago diuretički sadržaj te je preporučljiv osobama koje imaju problema sa zadržavanjem vode.
Količina voća kojeg smijete konzumirati gotovo je neograničena. Ipak, pripazite na tajming. Voće nikako nemojte jesti iza glavnog jela, već bar 2 sata nakon njega. Ono neka vam bude zaseban obrok.
Radić, maslačak, rikola, raštika, i svo tamno zeleno lisnato povrće odličan su izvor klorofila i drugih fitokemikalija koje posjeduju čitav niz pozitivnih utjecaja na zdravlje. Klorofil djeluje kao «čistač» krvi i jetre, a brojni antioksidansi štite od razornog utjecaja slobodnih radikala.
Zaštitan učinak na jetru ima i grašak, soja i grah jer su bogati aminokiselinom argininom, koja pomaže u procesu detoksikacije amonijaka, te artičoka, koja zahvaljujući visokom udjelu tvari cinarina i inulina, stimulira funkciju jetre i smanjuje razinu masnoća i kolesterola u krvi. Poželjno je da se na jelovniku nađe i korjenasto povrće poput hrena, daikona, celera, cikle, mrkve, rotkvica, korabe – to su namirnice koje se tradicionalno opisuju kao moćni čistači jetre, bubrega i krvi.
Kombinacija peršina i celera služi kao prirodni diuretik, a posebno je učinkovita kod povišene razine mokraćne kiseline.
Od žitarica prednost treba dati ječmu, prosu, heljdi i raži, a smanjiti proizvode od bijelog pšeničnog brašna.
Mliječni proizvodi neka budu manje masni, a crveno meso pokušajte ovog proljeća konzumirati što manje. Mlijeko nikako nemojte piti nakon mesnog ili ribljeg obroka, već ga kombinirajte s kruhom, zdravim kolačima i drugim žitaricama.
Detoksikacijaska dijeta podrazumijeva i brigu o količini unesene hrane. Naime, velik dio ljudi ne osjeća refleks sitosti, već nakon obroka trpi težinu u želucu i cijelom tijelu, tromost i mentalnu tupost. Ali baš suprotno, hrana je tu da se osjećamo ispunjeni novom energijom, te je treća stepenica u pravilnoj probavi i iskorištenju tvari i adekvatna količina koja ne bi trebala prelaziti 2/3 ispunjenog želuca.
