Svaka igra asocijacije na sladoled, vjerojatno uz čokoladu, najprije završi na vaniliji - tom jedinstvenom izrazito aromatičnom, privlačnom i kremastom začinu.
Dakle, jedan od najomiljenijih mirisa slasticama daju nedozrele i prerađene mahune biljke koja je u rodnom srodstvu s orhidejom. Danas ih je poznato čak 150 vrsta koje se uglavnom uzgajaju u tropskim zemljama gdje im odgovara toplina i vlaga u zraku.
Za Europljane, vanilija je bila potpuna nepoznanica do 16. stoljeća, odnosno otkrića Amerike. Najprije su za tim mirisnim začinom poludjeli Francuzi koji su vaniliju pokušali uzgojiti u svojim karipskim kolonijama. Prema legendi, uspjeli su kada je jedan rob otkrio način ručnog oprašivanja svijeta (inače to radi pčelica...) od kojeg za osam mjeseci naraste mahuna.
Preradom, mahuna bude gotovo crne boje, smežurana i osušena, no vlažne srži koja je u biti najvredniji aromatični dio. Iz tog razloga se mahuna pri upotrebi mora razrezati uzdužno.
Mahuna vanilije se za kupnju najčešće nude cijele i to u dobro zatvorenoj plastičnoj ambalaži. Miris vanilije razmjerno brzo hlapi, a uvijek je dobra ideja, umjesto kupnje malih paketića vanilin šećera, staviti razrezanu mahunu vanilije u posudu sa šećerom i uvijek imati šećer obogaćenog okusa.
U specijaliziranim trgovinama sastojaka za kolače i slastice može se pronaći i mljevena vanilija, zatim tekućina dobivena močenjem vanilije u alkoholu te vrlo koncentrirani začin - ekstrakt vanilije koji je naravno pakiran u male bočice, a zbog svoje jačine dozira se u kapima.
