Ugostiteljska ušteda često znači i upuštanje u samostalno prevođenje jelovnika na strane jezike.
Osim što može ispasti smiješno, moguće je da će neprofesionalno preveden jelovnik izazvati nezadovoljstvo gostiju, a u krajnjem slučaju i nenamjerno uzrokovati njihove zdravstvene tegobe. Laički prijevod je najčešće doslovan, a ne u duhu jezika pa će tako gosti, umjesto kvalitetnog prikaza ponude jela i pića, na jelovniku dobiti prvenstveno razlog za smijeh!
Važno je napomenuti kako nije potrebno prevoditi nazive izvornih domaćih specijaliteta, poput Štrukli, Kulen, Mlinci, Pečenice... kao ni mijenjanje prepoznatljivih stranih naziva, poput Panacotta, Vienna Schnitzel, Carpaccio... već jednostavno obratiti pažnju da pileća prsa sa žara ne postanu doslovno - grudi sa žara, na primjerice, njemačkom jeziku.
Na jelovniku je najvažnija konkretna informacija kako bi gost znao što može očekivati na tanjuru, tako da su kraći i simpatični opisi naziva jela svakako poželjni.
Sve ono što se nalazi na meniju obavezno mora imati englesku varijantu, a dobrodošao je i prijevod ponude na njemački, talijanski i francuski jezik.
