Tri godine od studijskog albuma Sunce se ponovo rađa, godinu dana od live albuma Massimo sings Sinatra, te brojnih koncerata, sazrijelo je vrijeme za novi Massimov studijski album Dodirni me slučajno koji je danas i službeno predstavljen u zagrebačkom klubu Pepermint.
Ovo je, kažu oni koji su ga imali priliku čuti dok je nastajao, najzreliji Massimov album do sada. Ispuniti očekivanja svih nije jednostavno (a nije ni nužno), no sigurno je da će ovim albumom Massimo steći i puno, puno novih fanova. Beskompromisno dobra glazba ono je što se, potajno, i očekuje od pjevača koji je godinu za godinom osvajao Porin za najbolju mušku vokalnu izvedbu, a kad se nadanja poklope s albumom koji ne želiš izvaditi iz CD playera, onda je zadovoljstvo beskrajno.
Novi album očekivano donosi i brojne novitete: "Zvuk je definitivno puno drskiji nego inače, odnosno manje 'ispeglan'. Iskrenu emociju i puno direktniji zvuk, ono je što želim podijeliti s mojom publikom i vjerujem da će oni to prepoznati", kazao je Massimo koji je na ovom albumu okupio doista veliki i respektabilan broj suradnika, na njemu su radila čak četvorica producenata i pet aranžera!
Uz neka imena s kojima je Massimo već uspješno surađivao na prethodnim albumima, maloj kreativnoj i produktivnoj 'tvornici' koja je Massimove ideje i snove provodila u stvarnost mjesto su dobili i neki novi talentirani ljudi. Predraga Martinjaka P'eggyja publika je već upoznala u pjesmi "Iz jednog pogleda", prvom singlu kojim je najavljen album "Dodirni me slučajno". No, suradnja Massima i P'Eggyja tu nije stala, Martinjak potpisuje još dvije pjesme, koje je i aranžirao i producirao. Ovaj klavijaturist dugo godina radio je s Massimovim velikim prijateljem Dinom Dvornikom, dok je grupa Songkillers pratila Dina.
"P'Eggy je imao nekoliko kompozicija koje mi je ponudio, od kojih sam prihvatio jednu - Iz jednog pogleda - i dok se radilo na toj pjesmi u studiju, P'Eggy mi je pustio još nekoliko pjesama i na album su ušle Krug u žitu i Sretan put", kaže Massimo.
Osim Martinjaka, albumu je izniman obol dao stari Masimov suradnik Nikša Bratoš, koji je aranžirao i producirao četiri pjesme, uključujući i naslovnu "Dodirni me slučajno". Naslovnu pjesmu, te pjesmu "Prospi riječi" potpisuje poznati bosansko-hercegovački autor Dino Muharemović, s kojim Massimo prvi put surađuje, a zanimljivo je i da je Dino napokon pronašao pravu pjesmu za Massima i Ninu Badrić! Unatoč tome što se njih dvoje poznaju već godinama, i što su jedno drugome nerijetko gosti na koncertima, očito su se trebale poklopiti razne okolnosti, i zvijezde, da izvrsni pjevači napokon snime duet.
No, tu nije kraj kuriozitetima na novom Massimovom studijskom albumu. Tri pjesme za Massima je napisao Sandro Bastiančić (frontmen grupe En Face), od kojih su po jednu pjesmu producirali Nikša Bratoš, Ivan Popeskić i Ante Gelo. Tako će Sandro kao novootkriveni i vrlo talentirani skladatelj odmah u startu imati jedinstvenu priliku čuti svoje tri pjesme napravljene od trojice različitih aranžera.
Osim pjesme "Dijete u meni" Sandra Bastiančića, Nikša je aranžirao i producirao pjesmu "Gdje smo sad" Dragana Brnasa - Fude kojeg mnogi poznaju kao pratećeg vokalistu u svim važnijim projektima HRT-a, a tekst je napisala Massimova supruga Eni Kondić.
Na albumu je dosta angažiran i Massimov bend s kojim inače svira, kao recimo bubnjar Marko Matošević, a zanimljivo je spomenuti i da je sam Massimo snimao dosta gitara. Upravo je taj instrument Massimu odredio životnu i neminovno - glazbenu priču, budući da je kao tinejdžer umjesto motora, u zadnji tren odlučio kupiti električnu gitaru.
O dugogodišnjoj suradnji Ive Popeskića i Massima mogli bismo ispisati stranice i stranice, a za nove retke sad ima dodatno materijala jer je i ovaj stari i provjereno dobar Massimov suradnik producirao i aranžirao četiri pjesme. To su "Nemam vremena" Arsena Dedića, "Šta bi mi bez nas" Zorana Predina, koju su dvojica glazbenika otpjevali u duetu, "Laku noć" Sandra Bastiančića te "Bez uvrede" Ines Prajo. Ivo Popeskić oslonio se u snimanju na svoju lovransko-riječku ekipu glazbenika: Branka Gadzika za bubnjevima, Ivana Pešuta na gitarama, Henryja Radanovića na basu, Martinu Majerle koja pjeva back vokale.
Još jedan dobar Massimov prijatelj, Mr. Music Ante Gelo (op.a., tako ga je nazvao Boško Petrović) aranžirao je pjesmu "Tišina" i odlučio ju je napraviti vrlo poletno, gotovo unplugged, što je novost u Antinu zvuku. Multiinstrumentalist Gelo u toj pjesmi svira mandolinu i gitare koje pomalo imaju R.E.M.-ovski pristup stvaranju.
Ako je Popeskićev zaštitni znak monumentalni aranžman, s dosta klasičnih instrumenata, slušatelj će u ostalim pjesmama prepoznati gitaristički pristup, više nego što to obično biva na Massimovim pjesmama. Album zatvara pjesma "Za jednom kapi čistoga života", pjesnika Gustava Krkleca, u aranžmanu Antuna Tomislava Šabana. Massimo ju je u duetu otpjevao s Arsenom Dedićem - maestralno!
I još par riječi od Massima, prije nego vas konačno prepustimo glazbi: "Možda sam staromodan, ali moram priznati da mi digitalno doba nije blisko. Čak bih sebe nazvao analognim tipom. No, bez obzira na moj animozitet spram PC-jeva u smiraj dana sjednem u biblioteku, uključim laptop i odem na Youtube da bih vidio koliko je ljudi poslušalo i pogledalo spot Iz jednog pogleda' koja bi trebala ljudima dati mali uvid u to kako zvuči novi album i tada, nota bene, čitam komentare. Dakle, neka se zna, čitam sve komentare i osjećam se izvrsno. Imam osjećaj da gledam kroz ključanicu i da su vrata iz kojih netko govori o meni vrlo tanka i da čujem baš svaku riječ. Ima panegirika od kojih se pozitivno naježim, s druge strane ima toliko smiješno negativnih komentara koji me posredno uče što su to predrasude, koje imam i ja, naravno", kaže Massimo.
