Tradicija nošenja vela i vjenčanog buketa starija je od tradicije nošenja bijele vjenčanice. Mladenke su još u antičkoj Grčkoj nosile žuti veo, a u starom Rimu crveni, koji ih je prekrivao od glave do stopala.
Veo je tada imao značenje ženinog potčinjenog položaja u odnosu na muškarca, a o debljini vela ovisila je i ova tradicionalna implikacija i značenje. Veo je imao simboliku ženine čednosti i skromosti, ali i je upućivao da mladenka bez obzira na budući život posvećen suprugu ipak ostaje ista osoba s pravom na svoj osobni privatni život.
No, prema nekim izvorima veo je označava i mladoženjin stav prema kojem se izabire ženu zbog njene unutarnje ljepote, a ne one vanjske koja će s vremenom tako i tako izblijediti.
Prema tradiciji nošenje vela uklapalo se u vjerovanje u lošu sreću ako mladoženja prije vjenčanja vidi mladenku. U davna vremena kad su vjenčanja dogovarali roditelji, mladenci se zapravo gotovo da i nisu vidjeli ili sreli.
Dizanje vela po završetku vjenčane ceremonije znak je muške dominacije, dok je mladenkino prvo posezanje za velom znak njezine izvjesne doze neovisnoti.
U SAD je nošenje vela popularizirala Nelly Curtis koja se udala za majora prvog američkog predsjednika Georgea Washingtona.
