Poriluk potječe od divlje vrste Allium ampeloprasum koja se javlja u Portugalu i sjevernoj Africi, odnosno u Turskoj i Iranu.
Uzgajali su ga još stari Egipćani, a Grci i Rimljani i cijenili ga kao ljekovitu biljku. Plinije opisuje dane poriluka u starom Rimu kada je Neron uveo da se jednom mjesečno jede samo poriluk za što bolji glas. Poriluk je pak danas nacionalni simbol Walesa!
Poriluk ima dugačke, plosnate zelenkaste listove koji rastu usko jedan kraj drugog, a može narasti i do veličine od pola metra. Podzemni dio je bijele boje, mesnat i zadebljao. Njegova je aroma rafiniranija od većine srodnika.
U svakodnevnoj prehrani poriluk možete pripremati na različite načine. Najčešće se poriluk kuha i poslužuje s dodatkom maslinova ulja ili maslaca kao prilog. Tradicionalno se priprema s krumpirom i vrhnjem kao varivo, a izvrstan je dodatak juhama, sam ili u kombinaciji s drugim povrćem.
Poriluk možete i pirjati samostalno ili u kombinaciji sa slaninom, šunkom, jajima, puževima, ribom ili gljivama. Pečeni poriluk izvrstan je u kombinaciji s maslacem i krušnim mrvicama ili nadjeven s topljivim sirevima. S gorgonzolom i vrhnjem poriluk može biti sastavni dio umaka za tjesteninu, a možete ga čak i pohati.
Porilukom možete puniti palačinke, gibanice, pite i razna druga tijesta. Koristi se i za pripremu salata, a u svakom slučaju može biti i dobra zamjena za luk!
