Edicija Božičević predstavlja tri zanimljiva naslova koja dijelimo u aktualnom broju Shop in Magazina, no za koje smo nažalost objavili krive naslovnice. Nenamjernu pogrešku ispravljamo tako što ćemo vam na ovaj način i opisno i s pravim naslovnicama predstaviti izdanja Edicije Božičević. A vi, brzo po Shop in Magazin i šaljite mailove za ove naslove i još puno zanimljivih stvarčica koje darujemo.
Luka Kordić - Posljednja krčma u centruGlavni lik u knjizi je bezimeni mladić, koji je kao tinejdžer svakodnevno visio u naslovnoj birtiji i koji se jednog dana ponovno odluči u nju vratiti, ali ovaj put iz drugih razloga... Malog su učili da se u birtiji ništa ne može naučiti, a dijelom su bili u pravu – u birtiji se ne može naučiti dovoljno ako ne znaš kako gledati na stvari. Njemu je, pak, postalo jasno da za malog kvartaša ne postoji druga obrazovna ustanova, otkako su sve ostale otišle k vragu. Ipak, u birtiju treba ući oprezno, s ciljem, planom i taktikom, inače se završi kao još jedna olupina na šanku – posljednjoj liniji obmane.
Oleg Kašin - Rusija u bananiU noći s petog na šesti studeni 2010. godine novinara Olega Kašina zvjerski su pretukli nepoznati napadači u dvorištu njegove kuće. Dva mjeseca prije tog slučaja, koji je uznemirio cijelu zemlju, Oleg je poslao u redakciju svoj roman „Roissja vperde“. Roman se temelji na fantastičnom slučaju – eksperimentu ubrzavanja rasta živih bića, koji izaziva pomutnju u mesnoj industriji, ali i u državnim službama. Ubrzo se počinje raditi na stvaranju super ljudi, što dovodi do zločina i tajanstvenih smrti... Kada pročita roman, čitatelj će se dosjetiti tko bi mogao stajati iza napada na Olega Kašina.
Sergej Minaev - Ruski partyJunak romana je Miša, komercijalni direktor moskovskog predstavništva francuske tvrtke koja prodaje konzervirani grah. Miša živi ispraznim životom motajući se po bezbrojnim moskovskim klubovima i mondenim javnim mjestima i zgražava se nad činjenicom da većina ljudi živi glupim i razvratnim životom, nešto glupljim i razvratnijim od njegovog. I to mu daje pravo da ih prosuđuje i da se pita zašto bezbrojni mladići i djevojke solidne naobrazbe, znajući kuda to vodi, ipak radije postaju „uredski planktoni“ odričući se samosvojnosti. Njegova je generacija dobila priliku da nešto promijeni u društvu, no izgubila se u materijalizmu. U tom korporativnom ludilu i lažnoj ushićenosti Miša pokušava sačuvati ljudskost.
