Završio je, sada već tradicionalni, Rokaj fest. Četvrto izdanje ovog etabliranog festivala je, na sveopće zadovoljstvo velikog broja ljudi koji ga je pohodio, proteklo u gotovo besprijekornoj organizaciji, te je potvrdilo status festivala kao već prepoznatljivog branda, ne samo u Hrvatskoj, već i u regiji.
Rokaj fest je kao projekt pokrenut 2006. godine, kada se održalo njegovo prvo izdanje, sa idejom promicanja i jačanja domaće scene, ali se kroz svoje četiri godine postojanja, proširenjem programske ponude i dovođenjem svjetskih imena urbane rock i pop scene razvio u jedan od najznačajnijih kulturno-glazbenih događaja u zemlji.
Lokacija festivala je naravno i ove godine bio Otok Hrvatske Mladeži na Jarunu, relativno novootkrivena zagrebačka oaza za održavanje glazbenih manifestacija, a sam festival je ove godine trajao od 3. do 5. srpnja. Od izvođača koji su ove godine nastupili na festivalu, tu su neka zaista zvučna imena svjetske rock scene, pregršt domaćih, više ili manje poznatih bendova, ali i mlade nadolazeće snage Hrvatske glazbe – demo bendovi.
A popis izvođača je podugačak: Sexy motherfuckers, Mandrili, Emir & Frozen Camels, Gatuzo, Karamelo Santo, Hladno Pivo, Psihomodo Pop (tajni nastup), Zbunjeni, Gretta, A zar je to važno, Majke, Postolar Triper, Dosh Lee, Mlyk, The Toy Dolls, Let 3, Primal Scream, Morso, Diskurz, Hard Time, Superhiks, Cinkuši, Sinestet, Mika Male, Porto Franco, Kula, Izolier band, Mojo staff band, Kinoklub, Tranzistor, The BellRays, The Charlatans, Razorlight, Fon biškič & narodno blago, Popeye, Fali V, Noćni moro, Dijabaz, Ivan Mihaljević, Big rock i Problem child.
Prvi dan festivala su, kako je bilo i za očekivati, obilježile najače snage hrvatskog rocka, uz iznimku simpatičnog argentinskog benda Karamelo Santo, koji su, nakon niza, uglavnom mlađih domaćih bendova, prvi uspjeli privući nešto veći broj posjetitelja pred pozornicu i rasplesati ih sa svojom mješavinom latino ritmova, ska-punka, reggaea i rocka. Bili su ugodno iznenađenje prvoga dana, jer su se svojski potrudili zagrijati publiku koja se skupila da ih čuje.
Prava navala pred glavnu pozoricu je uslijedila nakon njih sa dolaskom željno iščekivanog Hladnog piva, koje je pretežno hitovima sa zadnja dva albuma, izazvalo pravu euforiju među mnogobrojnim obožavateljima. Vrativši se na ''mjesto zločina'' nakon prošlogodišnje proslave 20 godina postojanja, puno opuštenijom i žeščom svirkom su opravdali status zvijezda večeri, ali i trenutno najvećeg benda na domaćoj rock sceni. Užarenu atmosferu su dodatno rasplamsali, među rock publikom, uvijek rado viđeni Psihomodo Pop, koji su kao tajni izvođač festivala nastupili u poluotvorenom šatoru. Gobac i društvo su još jednom pokazali da znaju zabaviti publiku, iako su njihovi najplodniji dani daleko iza nas.
Kao šećer na kraju prave rockerske fešte su nastupile ikone hrvatskog rocka i povratnici na scenu – grupa Majke. Nakon primanja priznanja za njihovo posljednje unplugged izdanje, odradili su žestok i čvrst nastup kao u najboljim danima, a razdragana publika je zdušno pratila karizmatičnog Bareta uz sve njegove hitove.
Drugi dan festivala je protekao u jednako dobrom raspoloženju sa nešto većim brojem publike, koja je mogla uživati u zvucima bugarskog Mlyka, Hard Timea, makedonskih Superhiksa i mnogih drugih koji su dobro poslužili za popunjavanje satnice prije i poslije nastupa zvijezda večeri – Toy Dollsa, Leta 3 i Primal Screama. Već legendarni Toy Dolls su svojim veselim punk hitovima uspjeli zabaviti publiku, kao što se i očekivalo, ali po mišljenju mnogih i nisu pružili puno više od puke razonode.
Ali zato su riječki rockeri Let 3 zablistali u punom sjaju i pokazali tko je gazda pozornice i majstor performansa na ovim prostorima, a i šire. Već naviknuti na njihove spektakularne scenske nastupe, i perfekcionistički odrađenu svirku, dobili smo od njih sve što možemo očekivati i više od toga. Uz maštoviti nastup nije izostala ni standardna kostimografija, a što je najviše oduševilo je čvrsta, uvjerljiva i najkonkretnija izvedba koja se mogla čuti na festivalu, čime postavljaju standarde za sve domaće izvođače, a ne zaostaju ni korak za stranom produkcijom.
Glavna atrakcija večeri, Primal Scream je upotpunio odličnu večer i sa svojom mješavinom rocka, elektronike i psihodelije oduševio prisutne i ostavio dojam da ih se isplatilo doći vidjeti. Bobby Gillespie i društvo ipak imaju previše iskustva da bi mogli razočarati, te su u potpunosti opravdali svoju reputaciju.
Iako je treći dan "rokanja" obilježila kiša koja je festival ostavila u blatu lokvama vode svi oni koji su došli na završnicu na Jarun nisu požalili. Večer je otvorio istarski metal rap bend Popeye, a pravo podsjećanje na rasplesano doba popa započelo je nastupom benda The Charlatans koji su posjetiteljima priuštili sat vremena odlične svirke i svojih najvećih hitova.
Uslijedili su zatim kalifornijski dečki The Bellrays na manjem stageu, a čast da zatvore ovogodišnji Rokaj fest pripala je Razorlightu, jednom od aktualnijih imena na svjetskoj glazbenoj sceni koji su svoj nastup ipak odradili solidno, a ne odlično kako bi se očekivalo od dugo najavljivanih zvijezda.
Spomenimo za kraj odličnu organizaciju u kojoj ništa nije prepušteno slučaju i koja je osigurala da posjetiteljima ničega ne nedostaje na ovoj manifestaciji te da za kupljeni paket ulaznica dobiju svu raspoloživu uslugu i pogodnosti.
Organizatori su postavili Rokaj kamp nedaleko od pozornice, gdje su posjetitelji iz drugih gradova mogli provesti sva tri dana festivala bez da se opterećuju sa nepotrebnim brigama oko smještaja. Rezervacije za kamp, koji je bio opremljen sa svom sanitarnom logistikom, su vlasnici paketa karata za sva tri dana mogli ostvariti putem interneta na službenoj stranici festivala. Uz kamp je bio postavljen i Warm up stage, na kojem su besplatno moglo uživati u nastupima bendova i oni koji nisu imali ulaznice.
U ograđenom dijelu je pak bilo smješteno dosta štandova s hranom, te brojni šankovi sa pićem kako ni u gužvi ne bi dolazilo do nepotrebnih zastoja i popratnih problema kakve smo znali viđati na sličnim događanjima.
Zagrebačka pivovara je čak i organizirala autobuse koji su u vremenu između 20 i 4 sata ujutro besplatno prevozili posjetitelje od otoka do ulaznih rampi SRC-a Jarun, a sve u sklopu kampanje ''Razmisli – kad piješ ne vozi!''.
Možemo zaključiti da je u organizacijskom smislu sve bilo napravljeno na visini zadatka i da nije bilo propusta, te je sve učinjeno da posjetitelji mogu neometano uživati u tri dana dobre glazbe i zabave. Dakle čestitke organizatorima i pozdravljamo ovakav trud da se uhvati korak sa standardima velikih europskih festivala, a na što bi se mnogi domaći organizatori trebali ugledati.
Rokaj festu želimo dugu i uspješnu tradiciju, te da preraste u još veći festival o kakvom bi se moglo pričati i šire po Europi, jer s prezentiranom kvalitetom i vidljivim nastojanjem da iz godine u godinu postane sve bolji, Rokaj fest je na najboljem putu da se to i ostvari.
