Dalaj Lamina autobiografija otklanja svaku sumnju u njegovu poniznost i iskrenu suosjećajnost. Izgnani vođa Tibeta vrlo izravno pripovijeda o svome životu otkad je 1939., u četvrtoj godini, otrgnut od doma, preko opasnog bijega iz Tibeta 1959., do osvajanja Nobelove nagrade za mir 1989.
U pozadini priče je kineska invazija Tibeta koja je počela 1950. godine. On mirno iznosi pojedinosti utamničenja, mučenja, silovanja, gladi, ekološke katastrofe i genocida koji su, nakon četiri desetljeća kineske vladavine, odnijeli živote milijun i dvjesto pedeset tisuća Tibetanaca i uništili tibetski prirodni i religijski krajolik. Pa ipak, Dalaj Lamina priča je priča o nadi. Ovaj čovjek koji četiri sata dnevno provodi u molitvi ne gaji mržnju prema Kinezima i vidi dobro gdje god da pogleda.
Jednoga dana, nada se, čitav Tibet bit će zona mira i najveći svjetski park prirode. Takav optimizam ne dolazi od naivnosti, već od svakodnevnog proučavanja budističke filozofije i njegovog načela opće odgovornosti. Nadahnjujuća u svakom pogledu, Sloboda u izgnanstvu povijesno je svjedočanstvo i priča o dubokoj vjeri u ljudske vrijednosti.
Predgovor
Dalaj Lama svakome znači nešto drugo. Za neke sam živi Buddha, zemaljska manifestacija Avalokitešvare, bodhisattve suosjećanja. Za neke to znači da sam „bog-kralj“. U kasnim pedesetima prošloga stoljeća to je značilo da sam potpredsjednik Upravnog odbora Nacionalnog narodnog kongresa Narodne Republike Kine. Kad sam pobjegao u izgnanstvo, prozvan sam kontra-revolucionarom i parazitom. Ja, međutim, nikada nisam tako mislio. Za mene je „Dalaj Lama“ titula koji označava moj posao. Inače, ja sam tek ljudsko biće, uzgred rečeno Tibetanac, koji je odabrao biti budistički redovnik.
Kao običan redovnik podastirem vam priču o svom životu, koja nipošto nije i priča o budizmu. To činim iz dva važna razloga. Prvo, sve više ljudi pokazuje interes da sazna nešto o Dalaj lami. Drugo, postoji cijeli niz povijesnih događaja o kojima želim reći istinu.
Budući da mi je vrijeme ograničeno, odlučio sam tu priču ispričati izravno na engleskom jeziku, što nije lako, jer je i moja sposobnost izražavanja na tom jeziku ograničena. Osim toga, svjestan sam da neke od suptilnijih implikacija onoga što kažem možda i nisu ono što sam namjeravao reći. No isto bi vrijedilo i za prijevod s tibetskog jezika. Želim još dodati kako raspolažem ograničenim sredstvima za istraživanje, a moje pamćenje jednako je nepouzdano kao pamćenje bilo kojeg drugog čovjeka. Na kraju, želim zahvaliti službenicima tibetanske vlade u izgnanstvu te gospodinu Alexanderu Normanu, na njihovoj pomoći u tim područjima.
„Ozbiljni i nadahnuti klasik o duhovnoj pustolovini, koji će vas osvojiti. Dobitnik Nobelove nagrade za mir govori o svom životu iskreno, sa šarmom i humorom.“ Kirkus Reviews
