Ukrajinska vlada službeno za turiste otvara “grad duhova” Pripjat. Pripjat se nalazi na krajnjem sjeveru Ukrajine u blizini granice sa Bjelorusijom. Udaljen je od glavnoga grada Kijeva svega 100 km, a nalazi se na istoimenoj rijeci Pripjat. Za one koji ne znaju, Pripjat je ukrajinski grad svega par kilometara udaljen od najpoznatije nuklearne elektrane na svijetu – Černobila.
Za one koji ne znaju priču, ona ide ovako – 1986. godine u nuklearki Černobil ispitivao se sustav hlađenja u četvrtom reaktoru. Sustav je iz nekog razloga zatajio i došlo je do eksplozije. Kako bi što duže to zataškale, vlasti su tek 48 sati nakon tog događaja odlučile evakuirati stanovnike Pripjata. Gradić je posebno izgrađen još 1970-ih samo za radnike u elektrani i njihove obitelji tek 3 kilometra udaljen od Černobila.
U današnje vrijeme, Pripjat je jedan od najposjećenijih ukrajinskih gradova. Gotovo 6.000 turista, većinom Europljana, dolazi na privatne turističke ture kroz ovaj napušteni grad. Početkom 2011. godine vlada je, tražeći svoj dio kolača od turizma, odlučila otvoriti službene turističke ture. Cijene se kreću se od 400 američkih dolara za pojedinačni izlet, pa do 150 dolara ukoliko idete u grupi.
Pripjat je dva sata vožnje udaljen od Kijeva gdje će vas turistički vodič Ukrajinske informativne agencije uputiti u zone radioaktivnog zračenja, uključujući i tzv. mrtvu zonu – područje u radijusu od 30 kilometara od centra zračenja. Tura uključuje fotografiranje nedovršenih rashladnih tornjeva i propadajućih nuklearnih reaktora. Dopušteno je i fotografiranje uz kip posvećen vatrogascima poginulima u Černobilu.
No nije sve tako jednostavno, turisti su opremljeni Geigerovim brojačima, koji neprekidno mjere razinu radioaktivnosti. Razina radioaktivnost je otprilike 10 mikrorendgena (bezopasna razina) u Pripjatu, do 200 pred zloglasnim reaktorom broj četiri u Černobilu.
Grad podsjeća na sablasnu vremensku kapsulu, pokriven je prašinom i ostavljen onakav kakav je bio kad ga je napustilo njegovih 50.000 stanovnika. Turisti šeću oko stambenih blokova, bazena, sportskih dvorana i orvelijanske Palače kulture. Nakon četiri sata obilaska i obroka koji, posjetitelji moraju provjeriti izloženost zračenju. Treperi li zeleno svjetlo, znači da radijacije nema, te da možete nastaviti svoju turu.
Nakon brojnih istraživanja sa sigurnošću se može reći da je najveći dio radioaktivnih čestica još uvijek iza čeličnih zidova černobilske elektrane. Istraživanja su pokazala da su se na šire černobilsko područje vratile životinjske vrste koje se više ne mogu naći u prirodi koju kontrolira čovjek. Nažalost, u zraku se još uvijek nalaze radioaktivne čestice, a Černobil nije naseljen, niti će biti u skorije vrijeme, jer će trebati oko 300 godina da se radioaktivni materijali raspadnu. Više informacija o samom gradu i katastrofi možete pronaći na
www.pripyat.comIzvor: www.putokosvijeta.hr