Kretanje cijena dionice neke tvrtke najbolji je pokazatelj isplativosti njene kupnje ili prodaje. No, investiranje na ovaj način je vrlo površno te može odvesti u neplanirane gubitke.
Brokeri i investicijski savjetnici stoga, pri odlukama o kupnji ili prodaji vrijednosnih papira, koriste razne komparativne metode prema čijim pokazateljima vrednuju tvrtke. Najpoznatiji i svakako najjednostavniji pokazatelji profitabilnosti tvrtki su povrat na imovinu (ROA - return on assets) i povrat na kapital (ROE - return on equity).
Povrat na imovinu (ROA) je omjer neto dobiti nakon oporezivanja i prosječne ukupne imovine, a ROE je omjer neto dobiti nakon oporezivanja i prosječnog dioničarskog kapitala. Vrlo jednostavno, povrat na imovinu predstavlja koliko iznosi dobit u lipama na kunu uložene imovine. Što je vrijednost veća i ulaganje je profitabilnije.
Povrat na kapital (ROE) mjeri povrat na dionički kapital, odnosno mjeri računovodstvenu dobit u lipama po kuni knjigovodstvenog kapitala. Vlasnicima tvrtke pokazuje koliko je uspješan menadžment te koliku je dobit uprava ostvarila po kuni uloženog kapitala.
I ROE i ROA izražavaju se u postocima, a poželjna je što veća vrijednost pokazatelja. Isplativost ulaganja u pojedine dionice najčešće se ocjenjuje prema nekoliko pokazatelja tako da se, primjerice, koristi i neto profitna marža kao omjer neto dobiti i prihoda od prodaje.
Jedan od ključnih tržišnih pokazatelja efikasnosti vlasničkog kapitala je zarada po dionici (EPS - earnings per share) koja znači omjer neto dobiti i broja običnih izdanih dionica. I ovaj pokazatelj se izražava u postotku te je poželjna što veća njegova vrijednost.